Evo jeseni, stiže zima, a kako vam je auto klima?

Jeste li znali da se režim rada klime u vozilima mijenja tijekom jesenskog i zimskog perioda?

Dok je u ljetnom periodu klima bila opterećena visokim pritiscima (tlačna strana od 15 pa do 25 bara), morala je biti u stanju sniziti temperaturu zraka u nekim slučajevima s 50 na 5 do 8 stupnjeva Celzijevih da bi temperatura u vozilu mogla biti između 18 i 25 ‘C . Naravno, to ovisi o kategoriji vozila, tj. o njegovoj izolaciji, kvaliteti stakla (atermička stakla, zatamnjena stakla), debljini tepiha na podnicama i slično.

U zimskim i jesenskim uvjetima najbolji je učinak klime između 3 i 10 ‘C. U tom se rasponu temperature pojavljuje najviše vlage u zraku, pogotovo ako padaju kiša ili snijeg. S obzirom na to da je hladno, neće biti velikih pritisaka (otprilike 8 – 12 bara), što je sasvim dovoljno da klima radi. U tom će slučaju klima u kombinaciji s grijanjem služiti kao odvlaživač zraka. Možemo objasniti i na primjeru.  Temperaturu kabine vozila podesimo na npr. 22 ‘C (ako je klima automatska, manualnu možemo podesiti po osjećaju) i uključimo klimu . Stakla na vozilu neće se zamagljivati i vidljivost  će biti dobra, a temperatura u vozilu u ovom će slučaju biti 22 stupnja. Da bi sve besprijekorno radilo, količina plina mora dovoljna, tj. određena prema tablici vozila. Filter kabine mora biti čist ili nov, isparivač i grijač isto tako moraju biti čisti kako bi se izbjegli neugodni mirisi. Vozilo mora koristiti propisanu rashladnu tekućinu (G12, 13 ili oznaka boje antifriza) kako se u grijaču ne bi taložio kamenac i tako smanjio njegovu učinkovitost. U slučaju začepljenosti grijača, grijač se najčešće mora promijeniti, kao i rashladna tekućina, a nekada je potrebno i pranje rashladnog dijela motora i hladnjaka). U 80 % vozila pult (armatura) vozila treba se djelomično ili potpuno rastaviti što iziskuje opsežniji popravak. Zato treba redovito kontrolirati kvalitetu, koncentraciju (omjer) i količinu tekućine. Za loše grijanje može biti kriv i termostat motora – ako ostane stalno otvoren, motor teško može postići radnu temperaturu 80 – 90 ‘C i grijanje će biti slabo.

Kod nekih vozila, pogotovo onih s dizel motorom, klima se parcijalno koristi i za grijanje (npr. Honda, Toyota). Zbog visoke iskoristivosti dizel motora, oni se teže i dulje zagrijavaju. U nekim su se slučajevima tvornice odlučile za dodatno grijanje kao što je Webasto (uglavnom za vozila s velikim kabinskim prostorom).

Neka vozila, dok se ne zagrije motor, koriste električni grijač koji je smješten u ventilaciji kabine kako bi odmah nakon paljenja motora počelo grijanje kabine (WV, Audi).

Kad se klima koristi za početno grijanje dok se motor ne zagrije, skretnica (termopumpa) usmjerava tlačnu stranu kompresora (vruć plin) u kabinu (isparivač), što znači da klima u kabini grije, a vani hladi. Nešto slično možemo vidjeti kod kućnih klima (split sistemi).

Ovim smo osvrtom htjeli objasniti rad klime i grijanja u jesenskim i zimskim uvjetima. Nabrojeni kvarovi i mogućnosti nepravilnog rada klime nisu tu da bismo uplašili naše stranke, već ukazali na to da neka vozila imaju specifične kvarove. Neka od njih smatramo i propustima u kvaliteti sustava grijanja i hlađenja. Iako je vrlo teško uspoređivati vozila te mogućnosti kvara i popravka, često od naših stranaka čujemo upravo to (npr. susjedov Golf bolje grije od mojeg Renault-a, prošli Audi je hladio puno bolje od ovog). Naravno, kvaliteta sustava grijanja/hlađenja, kao i kvaliteta ostalih tehničkih rješenja, uvjetovana je i cijenom vozila. No ni cijena ni ime ne osiguravaju to da neće doći do kvara jer moramo biti svjesni da se tehnologija vrtoglavo razvija, da su sustavi grijanja/hlađenja sve kompleksniji (pogotovo kod hibrida, plug-in automobila ili onih potpuno električnih), a samim time je i mogućnost kvarova veća. Jedina prevencija kvarova je to da se strogo držimo savjeta proizvođača i stručnjaka koji suvereno vladaju tom tematikom. To ne znači da do kvarova neće doći, ali osposobljeni majstori znat će riješiti problem kvalitetno i po pravilima struke. Iz iskustva možemo reći da su nekvalificirane osobe napravile više štete na vozilu nego što je bio prvobitni kvar.

Naizgled jeftiniji popravci obično rješavaju problem kratkoročno, dok su oni s dugoročnijim rezultatima skuplji. Tako se primjerice jeftino ugrađuju neadekvatni dijelovi ili se pak određeni el. dijelova stavljaju van funkcije (brikanje, premoštavanje termostata, sondi, sigurnosnih prekidača). Zbog takvih „majstora“ koji će reći da smo svi isti, ali da smo mi preskupi jer pola tih dijelova „ne treba“, cijela struka dolazi na zao glas. A osnovno je pravilo – nemojte ispravljati tvornicu i njihove preporuke o održavanju vozila, pa tako i klime. Također savjetujemo da kao određenu prevenciju kvarova pomoć i servis potražite kod stručnih osoba i radiona.

Za ovaj osvrt to bi bilo sve, ukoliko imate bilo kakva pitanja ili trebate savjet, slobodno se obratite servisu gdje će vas preusmjeriti majstoru ovisno o problematici koju imate.

Petar Hrastinski

vlasnik obrta Auto klima Hrastinski